Srčana slabost (lat. cardiomyopathia, myocardiopathia) je sindrom, odnosno skup simptoma i znakova, koji ukazuju na nezadovoljavajuću funkciju srca. Uglavnom se manifestira kao zaduha, nemoć, umor, oticanje nogu, bol u trbuhu, kašalj; ponekad i kao mršavljenje, debljanje, depresija, poremećaj svijesti, ali nerijetko se otkrije i slučajno (rutinskim snimanjem srca i pluća, EKG-a ili UZV srca).
Bolest može biti uzrokovana strukturnim promjenama srca (genetski uvjetovana slabost srčanog mišića, oštećenja zalistaka i srčanih pregrada ili kao posljedica preboljeloga infarkta srca) ili je uzrokuje bolest koja ne zahvaća samo srčani mišić, npr., dugogodišnji neregulirani tlak, ponekad i nakon stresa. Nastanku slabosti srca indirektno pridonosi i šećerna bolest, bolest pluća, anemija i bolesti štitnjače, kao i prekomjerna konzumacija alkohola, primjena nekih lijekova i brojne bolesti drugih organskih sustava.
Navedene bolesti utjecaj na srce ostvaruju uglavnom povišenjem tlaka u pojedinim srčanim šupljinama i krvnim žilama, uz ubrzani rad srca (tahikardiju), a ponekad i aritmiju, koji dovode do opterećenja za rad srca. Tada postupno dolazi do proširenja srčanih šupljina i zadebljanja srčanoga mišića. U početku ove promjene pomažu da se održi zadovoljavajuća funkcija srca iako postoji poremećaj, tako da osoba nema simptome. Međutim, ako je poremećaj (uzrok opterećenja) i dalje prisutan, dolazi do daljnjeg proširenja srčanih šupljina, zadebljanja stijenki, popuštanja zalistaka, te srce više ne može kompenzirati opterećenje. Tada krv zaostaje u plućima (tzv. voda u plućima), jetri i nogama što će uzrokovati pojavu simptoma slabosti srca. Medicinskim rječnikom rečeno, kažemo da je došlo do dekompenzacije srca.
S obzirom da su bolesti koje uzrokuju slabost srca danas vrlo česte, značajna je učestalost i ovoga sindroma. Naime, procjenjuje se da 1-2% odrasle populacije ima srčanu slabost, a učestalost raste na više od 10% u ljudi starijih od 70 godina, pa se tako pretpostavlja da trenutačno oko 23 milijuna ljudi u svijetu boluje od srčane slabosti. Zabrinjava i trend porasta učestalosti ovoga sindroma na svjetskoj razini, koji se objašnjava povećanim udjelom starije populacije, a tako i brojnih kroničnih bolesti koje dovode do popuštanja srca, te poboljšanjem liječenja i preživljenja ovih bolesnika.
Ranom dijagnostikom (EKG, UZV srca, ergometrija, holter EKG) početnih srčanih promjena i liječenjem uzroka opterećenja (postavljanje stentova, ugradnja premosnica, liječenje aritmije, anemije, bolesti štitnjače i sl.), može se spriječiti nastanak slabosti srca. Nezamjenjiva je i redovita primjena lijekova da bi se spriječio daljnji napredak bolesti.
Ako nastanu značajne srčane promjene koje dovode i do pojave simptoma, tada je bolest puno teže izlječiva, iako je i tada ponekad moguće postići uspjeh, koji prvenstveno ovisi o mogućnosti liječenja uzroka koji je doveo do nastanka ovog sindroma. Osim značajnog napretka farmaceutske industrije u ovom području, danas postoje i brojne terapeutske mogućnosti kao što su intervencijska kardiologija, kardiokirurški postupci, postavljanje defibrilatora, ali i sve češće, transplantacije srca, koje su značajno poboljšale kvalitetu života i preživljenje ovih bolesnika.
Sindrom slabosti srca, značajan je i javnozdravstveni problem. Oko 2% ukupnoga novca za zdravstvo izdvaja za liječenje ove bolesti. S obzirom na trend porasta učestalosti ove bolesti, očekuje se i daljnji rast troškova. Ipak, najveći dio troškova odnosi se na česte hospitalizacije zbog pogoršanja stanja, naročito u kasnijim stadijima bolesti.
Dakle, usprkos svim napretcima u liječenju ovoga sindroma koji mogu usporiti napredak bolesti , još uvijek jedini pravi lijek je sprečavanje nastanka bolesti, odnosno pravovremena dijagnostika i liječenje kako sindroma slabosti srca, tako i bolesti koje uzrokuju ovaj sindrom.
